Sa krokodilima ili s delfinima??

Svaka kompanija ima unutarnju kulturu. Ona određuje načine komunikacije, ophođenje i stvarnog realiteta za djelatnike. Nadređeni imaju slobodu ili granice u specifičnom načinu rada i ophođenju. Pitanje je samo kakvu?

Jedan od najbržih načina da se ta kultura prepozna je odgovor na jedno jednostavno pitanje: Radite li u kompaniji u kojoj je kao da plivate sa krokodilima ili sa delfinima?

Ova metafora jasno opisuje stil vođenja, atmosferu rada i dugoročne rezultate.

U kompanijama gdje je dominantan strah - jasno je da ju vode krokodili. Takvo okruženje izgleda kao da ste na minskom polju, i to manje - više = stalno.

Nadređeni koriste kontrolu skoro kao da ste u logoru, prijetnje su uvijene ili jasne, sramoćenje i agresija - sasvim uobičajen stil.

Greške se kažnjavaju umjesto da se iz njih uči, a kamo li da se uči na temelju uspjeha. Pohvale su rijedak slučaj, a i to tek kada ju dobivate umjesto plaćenog rada. Jer, eto... čast vam je.

Razine stresa, kortizola i napetosti se mogu mjeriti gajgerovim brojačem, zamalo, a kreativnost zamire sigurno i ne polako.

Informacije se ne prosljeđuju, a moć se čuva kao Sauronovo oko. Fokus je na preživljavanju, ne na razvoju, pa ljudi rade minimum čisto da izbjegnu problem i gledaju da pobjegnu što je prije moguće. Više se i ne žale jer su sa sobom već raskrstili i uopće ne razmišljaju kako da daju najbolje od sebe, već samo kako da ne pogriješe, što je ne moguća misija. I tako, pregaranje je osigurano u kratkom roku i za visoku cijenu!

Ima i ona druga strana, kultura "delfina" - rad u sigurnom i poticajnom okruženju, ima, ali zvuči kao bajka višeg stupnja za mnoge, nebitno jesu li u privatnom ili društvenom sektoru. Kako postoje jezive istinite priče u jednom tako postoje i tipično pozitivne u drugom kutu arene.

U ovoj kulturi "delfini" ne vode strahom već povjerenjem i inteligencijom. Da, inteligencijom!

U ovom okruženju su nadređeni jasni, prisutni i dostupni. Greške su prilike za učenje, izvor iz kojeg će se ojačati trostruko: nadređeni, podređeni i kolege. Povratna informacija je konkretna i poštena.

Da bi to moglo tako funkcionirati mora postojati i postoji psihološka sigurnost za iznošenje ideja. Tko nije još čuo za Disneyevu strategiju??

I nije to neka bajkovita priča, jer odgovornost je jasna, samo nije represivna.

Što to znači za ljude ovog tipa kolektiva?

Pa, prvo i najvažnije je da se usude razmišljati i predlagati. Osnovne alate kao što su kreativnost (tužno je da mnogi imaju sasvim pogrešnu ideju o tome što to jest ustvari) i inicijativa koriste na dobrobit sviju. Postoji osjećaj svrhe, pripadnosti i smisla!!

Energija se ulaže u rješenja, a ne u obranu i preživljavanje.

Timovi ovog kolektiva su stabilniji i učinkovitiji.

Ovdje ljudi razmišljaju o tome kako mogu pridonijeti i kako bismo mogli zajedno bolje? Rezultati su održivi, a ljudi ostaju - ne zato jer moraju, već zato što to žele.

Vidite, stil nadređenih stvara klimu cijelog sustava. Hoće li ljudi biti autentični i hoće li se problemi skrivati ili rješavati odmah, te hoće li se greške ispravljati odmah ili gomilati... Troši li se energija na razvoj ili obranu?

Neutralno vodstvo ne postoji. Svaki lider povećava sigurnost ili strah. Jednostavno.

Ako želite iskren uvid u svoju organizaciju pitajte zaposlenike ili sebe ako ste lider: govorite li slobodno ili oprezno? Reagira li ljudstvo na greške sa znatiželjom i angažiranošću ka rješenjima ili strahom od kazne? Na sastanke se ide sa idejama ili sa grčem u želucu? Osjećamo li se viđeno ili samo procijenjeno?

Odgovori će brzo odgovoriti: plivate li sa krokodilima ili sa delfinima.

Kompanije dobre ljude ne gube zbog posla, već zbog atmosfere.

Istina je da krokodili mogu natjerati ljude da rade, a delfini potiču da rastu, stvaraju i ostaju. U svijetu koji se brzo mijenja, razlika između ta dva pristupa postaje presudna. Jedni će biti međusobno bijesno nasilni. Drugi će biti međusobno tijesno povezani.